Ako želi, čovjek i u starosti može rasti!
Terapija trenutkom
Ja, moje tijelo i svijet u kojem živim, to sveto trojstvo svakodnevice je osnova svega što u životu činimo. Spoznaja toga se događa u sretnom trenutku našega života u onom treptaju oka kada uspijemo dotaknuti Kairosov pramen kose i tijelom se, kao valovi s morskog žala, proširi osjećaj ugode i užitka postojanja. Trenutak do trenutka i iz nas istječe rijeka vremena u kojem sretni trajemo.
U svemu što činimo, pa bilo to pranje prozora, glačanje ili prepisivanje nekog dosadnog teksta na računalu, treba znati uživati da bi se našim tijelima širio osjećaj ugode. Tada ti pokreti ne opterećuju, ne troše nego proizvode energiju.
O mudrosti tijela i pokreta, o utjelovljenom umu, misaonim slikama, svijesti, samosvijesti, samosjetilnosti i samoosjećajnosti, kao važnih činioca vašeg umijeća, sam detaljno pisala u knjizi "Umijeće svakodnevnog pokreta" koju je izdala kuća "Kapitol" Zagrebu 2006.
Ako hoće, čovjek može i u starosti rasti !
To je naslov intervjua, koji je objavljen 13.11. 2006. u "Večernjem listu", poslije promocije moje prve knjige. Gospođa Branka Primorac, glavna urednica za kulturu, se zanimala za moju ideju kako svakodnevni pokreti mogu postati tjelovježba i kako se to do u strarost može rasti. Ja sam joj tada pokušala opisati kako bi trebao izgledati radni dan čovjeka koji, pored svog svjesnog sudjelovanja na poslu koji obavlja, želi probuditi u sebi i svijest o tijelu i pokretu, a ona je željela fotografije i da model za te vježbe budem ja. Gledajući ove fotografije vi sigurno nemožete osjetiti moj ritam i dinamiku gibanja, ali pokretne misaone slike o kojima sam pisala u knjizi "Umijeće svakodnevnog pokreta" vam pri tome mogu pomoći, jer ipak je najvažnije da svatko od vas osjeti svoj ritam i ostvari svoju dinamiku. Držanje tijela i sjednje nije i nesmije biti pasivno korištenje tijela kao što to na ovim fotografijama izgleda, držanje tijela i sjedenje su uvijek iznova nastajući procesi koji traju cijeli naš život. Jasno je da je svaki početak težak, ali s malo dobre volje i želje za promjenama svi dole predloženi pokreti s vremenom postaju i nove navike.
1) Buđenje
Buđenje nesmije biti rastanak sa snovima nego uranjanje u sveto trojstvo svakodnevice.
Dok budilica pored vas odkucava taj presudni trenutak vi se nalazite na mostu između sna i jave. Otvarate oči i prvi pokret koji nesvjesno činite je zaustavljanje tog nemilosrdnog tona koji vas poziva u život, a vi se ponašate kao da ste čuli sirenu za uzbunu. Ustajete iz kreveta i skidajući san sa sebe jurite u svakodnevicu.
Još u krevetu odmah poslije buđenja, a onda i pri ustajanju treba rastegnuti cijelo tijelo. Sjetite se mačke koja to uvijek radi poslije spavanja. Pri tome duboko udahnite, najbolje bi bilo da pri rastezanju možete i zijevnuti par puta, pri dugom i polaganom izdahu uvlačite pupak u trbušnu šupljinu. Stojeći, rastite ka nebu i pri tome zamislite da vam je glava balon koji vas nosi u visine.
Kupaona je jedan od vaših najintimnijih prostora. Dok skidate piđamu vi stojite sami pred sobom nagi i često ranjeni bolovima jer vam zgrčeni mišići kojima ste grlili san ne dozvoljavaju prave pokrete.
Već odlazak u kupaonu može biti vježba. Ne vući noge, nego pokušati još jednom zjevnuti, još jednom se u hodu rastegnuti. Pri tuširanju stanite čvrsto na oba stopala, na njegove tri uporišne točke. Misaona slika zdjelica neka bude vodoskok iz kojeg umjesto vode izlazi vaša životna energija. Dok kapljice vode dodiruju vaša leđa probajte spoznati širinu i dužinu vaših leđa koja cijeli dan više nećete svjesno spoznati.
Stojite pred ogledalom i nerazmišljajući uzimate tubu paste za zube, otvarate je zgrčenim prstima i istiskujete pastu na četkicu. Pri tome često zatvorite oči i obavljate taj ritualni pokret bez svjesnog sudjelovanja u njemu. Tri minute pranja zuba, tri minute koliko traje jedan tango, te tri minute "žrtvovane" spoznaji da morate oprati zube, možete iskoristiti i za svjesnu spoznaju položaja ramenog pojasa iz kojeg sa strane izrastaju vaše ruke, a u visinu vrat na njemu lebdi vaša glava, pokret za pranje zuba, šminkanje i češljanje ide iz ramenog zgloba, a ne iz vrata, prsne kralježnice, ili ramenog pojasa. Opušteni mišići stabiliziraju vrat pri svakom pokretu vaše glave i omogućuju vam da otvarate usta i da sa lakoćom četkicom plešete po zubima. Stabilizirani rameni pojas oslobađa vaše ruke za sve vrste i oblike pokreta. Tada će vam biti lakše nanositi šminku na lice, oči i usta.
Pri uspinjanju uz stepenice trebali bi težinu tijela ponovo prebaciti na prednju nogu, onu koja je na gornjoj stepenici. Tako rastežete mišiće za korak one noge koja je ostala na doljnjoj stepenici. Ta noga vam tada daje poticaj za uspinjanje podižući petu i vi lakše opterećenom prednjom nogom ispružate koljeno i snagom nadkoljeničnog mišića podižete tijelo na višu stepenicu.
Sjedite za radni stol, obadava stopala su na podu, koljena rastavljena u širinu kukova, savijena pod kutom nešto većim od pravoga. Zdjelica se upire na njenim sjednim kostima. Na vrhovima sjednih kostiju možete njihati vašu zdjelicu kao što se njiše stolica za njihanje.
Ako skidate neku knjigu s police, pokret ruke počinje, kao i kod pijenja kave iz ramenog zgloba, ali da bi dotaknuli knjigu vi bi se trebali rastezati iz struka, a ne podizati rameni pojas. To je isti pokret kao i kod pranja prozora, vješanja rublja i slično.
Sjedenje za stolom kao i u birou. Sjedne kosti su puno jače za opterećenje od slabašne trtice koja se pri dugom sjedenju uvija, a vaš trup tada nepotrebno pritišće i savija cijelu kralježnicu, skraćuje trbušni mišić, iskljućuje iz rada leđne mišiće, umrtvljuje stabilizatore ramenog pojasa, a ramena opterećuju vratnu kralježnicu koje onda teško podnosi težinu glave. Nemojte nikada zaboraviti da je glava teška skoro pet kilograma, ali ako uistinu leži u sedlu Atlasa postaje balon koji vas nosi u visine.
Na kauču možete sjediti opušteno, ležati i odmarati se, ali opet je najvažnije ustajanje. Kod svakog ustajanja, bilo iz kreveta, sa stolice, kauča ili pri izlasku iz auta, trebali bi opterećenje prebaciti na oba stopala, trup u zglobu kuka pomaknuti naprijed i ustajati snagom nadkoljeničnih mišića.
Na kraju radnog dana, prije lijeganja u krevet, kao i poslije svakog sporta ili plesa, bi trebali ponovo rastegnuti mišiće i pokušati još par puta pri istezanju zjevnuti. Stojeći u kupaoni pred ogledalom dok perete zube i skidate dnevnu šminku trebali bi par puta duboko udahnuti, a izdišući uvlačiti pupak u trbušnu šupljinu. Pri tome se automatski vaša zdjelica postavlja u pravilan položaj, stabilizira kralježnica i podiže prsni koš stabilizirajući rameni pojas, isteže vrat, a glava centrira na prvom kralješku. Na putu do kreveta pravilno izvedenim koracima vi automatski rastežete i mišiće nogu, zjevnuvši još jednom prije lijeganjapodignite ruke ka stropu. Tako ste pored obavezne vanjske higijene završili svoj radni dan i sa higijenom svih svojih tjelesnih struktura.
